Alkoholna ciroza jetre najčešći je razlog koji dovodi do teškog zatajenja jetrenih funkcija i potrebe za transplantacijom jetre. Ako tome pridodamo pojavu hepatocelularnog karcinoma izraslog na podlozi alkoholne ciroze, kao dodatne indikacije za transplantaciju, prelazi se udio više od 40 % svih učinjenih transplantacija za jetrene bolesti, kako u Hrvatskoj, tako i većini drugih zemalja svijeta.
U uvjetima kada ima manje donora organa nego bolesnika koji čekaju na transplantacijskim listama, često se susrećemo s predrasudama prema skupini bolesnika koji su se zlouporabom alkohola ili droga doveli do terminalne faze bolesti. No nakon što se oslobodimo potrebe da sudimo o spletu nesretnih okolnosti koje su ih dovele do ovisnosti i bolesti, kao medicinari im moramo ponuditi opcije liječenja, ako za to pokažu volju. Ali tada uz određene uvjete.
Liječenje alkoholne bolesti jetre započinje apstinencijom i ponekad se bolesnik kroz više mjeseci može oporaviti do mjere da transplantacija neće biti niti potrebna. S druge strane, u fazi uznapredovale ciroze jetre, apstinencija će odgoditi komplikacije bolesti. U tom vremenu aktivnog liječenja terminalnog jetrenog zatajenja, nužna je pažljiva psihijatrijska i cjelokupna internistička procjena kandidata.
Osnovni uvjet za transplantaciju je apstinencija od alkohola tijekom 6 mjeseci. Psihijatar mora procijeniti mogućnost recidiva štetnog opijanja. Ključni faktori uspjeha su kritičnost bolesnika prema alkoholu i njegovo razumijevanje komplikacija bolesti, podrška obitelji s rehabilitacijom odnosa, pronalaženje čvrstog izvora motivacije i novih aktivnosti koje će zamijeniti prijašnje vrijeme provedeno u zlouporabi alkohola. Poseban su problem bolesnici koji tijekom tih 6 mjeseci razviju ugrožavajuće komplikacije. Tada brojne diferentne metode liječenja nisu uvijek uspješne i bolesnik ne doživi zadani period apstinencije.
Treba napomenuti da velika većina bolesnika nikada neće imati priliku doći do transplantacijskog centra. Mnogi umiru zbog akutne komplikacije ciroze već kod prvog svog dolaska u nadležnu bolnicu. Drugi će nakon djelomičnog oporavka odustati od liječenja zbog vlastitog nedostatka volje, treći prihvaćanjem osuđujućeg i pasivnog stava okoline. Posebna je skupina bolesnika koji nemaju cirozu, već uslijed naglog i prekomjernog opijanja razviju teški alkoholnim hepatitis. Iako takvo stanje ima visoku smrtnost, uz postavljeno apstinencijsko pravilo oni nisu kandidati za transplantaciju jetre.
Nakon zadovoljavajućeg vremena apstinencije i sveobuhvatne dijagnostičke procjene stanja jetre i ostalih organa te isključivanja drugih ograničavajućih bolesti, transplantacijski konzilij odobrava bolesniku upisivanje na transplantacijsku listu čekanja. Bolesnik se na listi pozicionira pomoću tzv. MELD bodova, tj. izračuna triju lab. nalaza iz krvi koji odražavaju stupanj jetrenog oštećenja. Veći MELD označava veću vjerojatnost pojave smrtonosnih komplikacija i time višu poziciju na listi. S obzirom na to da Hrvatska ima jedan od najuspješnijih donorskih programa na svjetskoj razini, uz uspješno eksplantiranje jetara od starih donora, kao i donora s umjereno masnom jetrom, rijetko se dogodi da bolesnik na listi ne dočeka spasonosnu transplantaciju.
Nakon transplantacije uvijek postoji rizik relapsa alkoholizma. Osim što alkohol izravno oštećuje jetreni presadak, do dodatnog oštećenja može doći jer bolesnik, konzumirajući alkohol, zaboravlja redovito uzimati lijekove protiv odbacivanja jetre. Prema podacima iz literature, oko 30 – 40 % bolesnika će tijekom 10-ak godina nakon transplantacije ponovno započeti konzumirati alkohol, a polovica od njih u štetnim količinama, tj. više od 4 pića dnevno ili više od 4 dana za redom. Uz adekvatnu psihijatrijsku skrb, taj postotak bolesnika se može prepoloviti, dok će bez liječenja oko 5 % transplantiranih ponovo razviti cirozu nakon čega više neće biti kandidati za ponovnu transplantaciju.
Ivan Bogadi, dr. med.
specijalist internist, gastroenterolog
KB Merkur