Kandidati za transplantaciju bubrega prije same transplantacije obavljaju niz pretraga čiji je cilj uspješna transplantacija i sprječavanje neželjenih komplikacija u razdoblju neposredno nakon transplantacije i kasnije. Jedna od neželjenih komplikacija nakon transplantacije organa je infekcija, a kod bubrežne transplantacije to je najčešće infekcija mokraćnih puteva. U prijetransplantacijskoj obradi potrebno je izliječiti sve moguće izvore infekcije koji se nakon transplantacije, uz lijekove protiv odbacivanja organa, mogu aktivirati i dovesti do neželjenih komplikacija.
Jedna od najvažnijih preventivnih mjera čini pregled stomatologa i liječenje problema sa zubima što najčešće predstavlja najveći problem u obradi prije transplantacije jer dugo traje i često bolesnici imaju strah i otpor takvom liječenju. Obvezna pretraga je rendgensko snimanje zubi (ortopantomogram) koja omogućuje stomatolozima uvid u moguće postojanje zaostalih zubnih korijena i drugih procesa na čeljusti, što kasnije može praviti probleme, te se mora riješiti prije transplantacijskog postupka. Kariozni zubi se popravljaju, a oni s lošom prognozom se vade kako ne bi komplicirali liječenje nakon transplantacije. Ugradnja implantata se odgađa za razdoblje nakon transplantacije kada su bolesnici stabilni i bez znakova odbacivanja.
U vrijeme kada kandidat za transplantaciju dolazi na takozvanu „listu“ čekanja mora imati sanirano zubalo i o tome potvrdu stomatologa. Osim što neriješeni problemi sa zubima mogu biti izvor sustavnih infekcija nakon transplantacije, njihova sanacija i stomatološka intervencija se ne preporučuje do 6 mjeseci nakon presađivanja, osim u hitnim slučajevima.
Jako je važno održavanje higijene usne šupljine nakon uspješne transplantacije jer su bolesnici zbog specifične terapije skloni nastanku virusnih i gljivičnih, ali i bakterijskih infekcija usne šupljine. Neki bolesnici su skloni nastanku nuspojava lijekova protiv odbacivanja poput povećanja zubnog mesa (takozvana hipertrofija gingiva). Bolesnicima se savjetuje prestanak pušenja i uzimanja alkohola, kao i izbjegavanja začinjene i vruće hrane koja dodatno može oštetiti zube i desni.
Rijetko bolesnici nakon transplantacije imaju u terapiji i lijekove za razrjeđivanje krvi što se u slučaju stomatološkog liječenja mora prilagoditi kako ne bi došlo do neželjenog krvarenja.
U razdoblju do šest mjeseci nakon transplantacije bubrega, stomatološke zahvate treba izbjegavati, ako nisu hitni, jer su bolesnici u to vrijeme na najvećim dozama lijekova protiv odbacivanja, a i epizode odbacivanja su najčešće. U kasnijem razdoblju oni se obavljaju timski uz konzultaciju s transplantacijskim nefrologom. Za manje invazivne zahvate u razdoblju stabilne bubrežne funkcije i stabilne terapije nakon transplantacije nema zapreke.
Invazivni zahvati (vađenje zuba, ugradnja implantata) zahtijevaju posebnu pripremu (krvna slika, koagulacijske pretrage). Često se preventivno određuje kemoprofilaksa antibioticima te se prilagođuje terapija protiv odbacivanja. Ako bolesnici uzimaju lijekove protiv zgrušavanja krvi, često ih treba izostaviti ili zamijeniti. Ako nije prisutna infekcija, antibiotik se daje samo neposredno prije i nakon zahvata i to kratkotrajno. Dugotrajno davanje antibiotika provodi se u stanjima infekcije u usnoj šupljini. Uvijek ih treba prilagoditi funkciji transplantiranog bubrega.
Redoviti preventivni pregledi stomatologa, uz održavanja higijene usne šupljine, kod bolesnika nakon transplantacije bubrega smanjit će rizik nastanka mogućih komplikacija.
mr.sc. Goran Samardžija, dr.med.
Specijalist internist-nefrolog
KBC Osijek