Operativni zahvati nakon transplantacije potrebni su kod prosječno 25 % primatelja jetre. Indicirani su za rješavanje neposrednih komplikacija transplantacijskog postupka, ali i u liječenju ostalih bolesti primatelja koje nisu nužno vezne uz transplantaciju.
Prema nekim analizama, kirurške komplikacije transplantacija koje zahtijevaju operativno liječenje čine oko 80 % svih kirurških procedura u primatelja jetre. Najčešće indikacije za operaciju su inficirane kolekcije u trbuhu (apscesi), puknuća tzv. šupljih organa (crijevo, žučni kanali, želudac), krvarenja, suženja i kamenci žučnih vodova, postoperativni bruh. Od svih navedenih, najčešće su operacije postoperativnog bruha koje su potrebne kod 10 – 15 % primatelja jetre.
Primatelji jetre ponekad u svom liječenju zahtijevaju i sve ostale moguće operativne zahvate kao i opća populacija (npr. operacije raznih tumora, kardiovaskularne operacije, operacije kostiju i zglobova, neurokirurške i ginekološke zahvate, itd.). Ovi zahvati čine oko 20 % svih kirurških procedura kod primatelja jetre.
Rizici operativnih zahvata za svakog pojedinog bolesnika razlikuju se i ovise o mnoštvu čimbenika. Sveukupno, primatelji jetre su u većem riziku od nepovoljnog ishoda operativnih zahvata u odnosu na opću populaciju. Lošiji ishodi liječenja uglavnom su povezani s kompleksnijim i hitnim operativnim procedurama, višom dobi primatelja, prisutnosti ostalih bolesti koje otežavaju bolesnikovo opće zdravstveno stanje (tzv. komorbiditetima) od kojih su najvažnije bolesti srca i pluća, bubrežno zatajenje, infekcije, šećerna bolest, itd. Izrazito važan čimbenik u ishodu operativnog liječenja je iskustvo kirurških timova i bliska suradnja s transplantacijskim liječnicima s iskustvom u imunosupresivnom liječenju. Stoga se uvijek, kada je to moguće, savjetuje provoditi liječenje u najiskusnijim centrima i u bliskoj suradnji s transplantacijskom ustanovom.
Kako bi se izbjeglo odbacivanje organa, bolesnici s transplantiranom jetrom zahtijevaju doživotnu primjenu imunosupresivnih lijekova. Ti lijekovi povezani su s povećanim rizikom infekcija, malignih bolesti, šećerne bolesti, zatajenja bubrega… Ukoliko se radi o planiranim operativnim zahvatima, savjetuje se prije zahvata učiniti kontrolu u transplantacijskoj ambulanti radi procjene stabilnosti funkcije presatka jetre, znakova oštećenja drugih organa (poglavito kardio-pulmonalnog sustava i bubrega) i rizika infekcija. Pri kontroli se provodi i prilagodba doze imunosupresivnih lijekova na onu koja omogućava stabilnu funkciju presatka uz minimalan rizik infekcija i brzo cijeljenje tkiva. Iako ne postoji univerzalni pristup imunosupresiji, i on se razlikuje uzimajući u obzir osobitosti pojedinog bolesnika.
Jetra je vitalni organ od iznimne važnosti za funkcioniranje cjelokupnog organizma, pri čemu je teško pogoršanje njene funkcije povezano s rizikom nepovoljnog ishoda, uključujući i smrtni ishod. U većini zahvata indicirana je i profilaktička primjena antibiotika širokog spektra uz strogi nadzor nad rizicima infekcija tijekom operacije i oporavka od procedure.
Izv. prof. dr. sc. Tajana Filipec Kanižaj, dr. med.
Specijalist internist – gastroenterolog
Pročelnica Zavoda za gastroenterologiju
KB Merkur