Čovjek uzgaja domaće životinje radi koristi i razonode, a i one same imaju korist od takve zajednice jer su zaštićene u borbi za opstanak. Život na selu pruža ljudima opušteniji i, u načelu, zdraviji život daleko od gradske vreve. Takav je život u suglasju s prirodom i u zajednici s brojnim domaćim životinjama.

Osobe s transplantiranim organom koje žive na selu moraju ograničiti svoju fizičku aktivnost u skladu sa svojim stanjem jer je takav život fizički naporan. Tijekom rada sa životinjama i kontakta s njihovim izlučevinama moraju biti oprezni. Također je bitno svakodnevno održavanje vlastite higijene, higijene životinja kao i životinjskih nastamba. U prvim mjesecima nakon transplantacije treba izbjegavati kontakte, a čišćenje životinja treba prepustiti drugim članovima kućanstva. Sljedeća stavka, na koju osobe s transplantiranim organom moraju obratiti pozornost, je skladištenje prehrambenih proizvoda životinjskog porijekla. Posebna briga mora se posvetiti i termičkoj obradi mesa, mesnih prerađevina i mlijeka. Preporuča se, posebno tijekom rada u vrtu, nošenje zaštitnih rukavica zbog velike koncentracije bakterija u zemlji te opasnosti od oštrih predmeta.

Život na selu uključuje provođenje mnogo vremena na otvorenom uz izloženost štetnom sunčevom zračenju. Ne preporuča se izlaganje suncu u vremenu od 10 do 16 sati. Ukoliko se osoba u tom vremenu ipak izlaže suncu, obavezno je nošenje zaštitne odjeće, zaštite za glavu i kreme s visokim zaštitnim faktorom. Štetno sunčevo zračenje može uzrokovati starenje i karcinom kože. Kod osoba s transplantiranim organom taj je rizik još i veći zbog primjene imunosupresivne terapije.

Fizički rad i upotreba različitih alata povećava rizik od različitih ozljeda. Kod svake značajnije ozljede potrebno je kontaktirati liječnika kako bi se izbjegle značajnije komplikacije. Intenzitet fizičkog napora potrebno je individualno prilagoditi, ovisno o stadiju nakon transplantacije organa, pridruženim bolestima, životnoj dobi i općem stanju.

Prednosti života na selu su aktivan život, svakodnevna fizička aktivnost i boravak na svježem zraku. Hranjenje i briga o životinjama potiče empatiju i odgovornost kod vlasnika. Svakako je bitno napomenuti i prehranu na selu. Zbog raznovrsnosti, dostupnosti svježih namirnica, čije je porijeklo poznato, te kontroliran razvoj životinja, prehrana može biti visoke kvalitete i kao takva vrlo povoljna za zdravlje osobe s transplantiranim organom. Ako vodimo brigu o mjerama prevencije možemo uz oprez i bez straha uživati u boravku u prirodi i vremenu provedenom sa životinjama i u prirodi.

Mirjana Kozina bacc. med. techn.