Procjenjuje se da preko 60 % kućanstava širom svijeta ima barem jednog kućnog ljubimca, a većina vlasnika smatra ih ravnopravnim članom obitelji. Kod nas su to najčešće pas ili mačka. Postoje brojna znanstvena i empirijska istraživanja koja su pokazala da ljudi sa svojim kućnim ljubimcima stvaraju čvrstu vezu iz koje proizlaze brojne prednosti, ali potreban je i veliki oprez za taj suživot, pogotovo za osobe s transplantiranim organom.

Osobe s transplantiranim organom imaju oslabljeni imunosni sustav zbog uzimanja lijekova protiv odbacivanja organa (imunosupresija), zbog čega moraju biti oprezne u suživotu s kućnim ljubimcima, osobito neposredno nakon transplantacije i otpusta iz bolnice. Preporučuje se izbjegavati kontakt sa životinjama tijekom prva tri mjeseca nakon transplantacije jer je u tom razdoblju visok rizik od infekcija zbog intenzivne imunosupresivne terapije. Životinja može biti zarazna iako nema izražene simptome te može prenijeti bakterije, viruse i gljivice na čovjeka. Jako je bitna osobna higijena, pranje ruku nakon kontakta sa životinjama. Potrebno je izbjegavati kontakt sa životinjskim izlučevinama, a ako to nije moguće, treba dobro oprati ruke. Preporuča se uporaba rukavica. Bolesnici s transplantiranim organom ne bi smjeli čistiti ptičje kaveze, akvarije niti mačje zahode. Ukoliko je to moguće, čišćenje treba prepustiti drugim članovima kućanstva, osobito u ranom razdoblju nakon transplantacije.

Od iznimne važnosti je i briga o zdravlju kućnoga ljubimca, kao i o zdravlju transplantirane osobe. Redoviti odlasci veterinaru, redovito cijepljenje i održavanje higijene kućnih ljubimaca, uvelike utječu na kvalitetu života transplantiranih osoba. Ako se o svemu navedenom vodi briga, može se bez straha uživati u druženju sa životinjama koje nam daju mnoge blagodati.

Poznato je da kućni ljubimci ublažavaju posljedice usamljenosti, depresije te uklanjaju strah. Uz kućne ljubimce učimo se empatičnosti i socijalnoj interakciji, naročito djeca. Vlasnici kućnih ljubimaca smireniji su, sretniji i sposobniji u rješavanju stresnih situacija u životu. Kod depresivnih i usamljenih odraslih osoba kućni ljubimci pomažu u toj mjeri što te osobe kopiraju ponašanje, primjerice psa, kroz šetnju, jedenje, spavanje. Mnogi su autori dokazali da razgovor sa psom i maženje psa rezultira nižim krvnim tlakom. Taktilno iskustvo sa psom poznato je sredstvo fiziološke relaksacije.

Veza između čovjeka i životinje korisna je za zdravlje i dobrobit, kako čovjeka, tako i životinje. Uzevši u obzir sve navedeno, više je prednosti no nedostataka u suživotu s kućnim ljubimcima. Vodeći brigu uvijek i prvenstveno o vlastitom zdravlju, osoba s transplantiranim organom omogućuje si uživanje u tim prednostima, a ne trpeći posljedice nedostataka.

Mirjana Kozina bacc. med. techn.