Bolesti srca i krvnih žila danas su vodeći uzrok smrti kod bolesnika nakon transplantacije bubrega. Iako je rizik ozbiljnih kardiovaskularnih događaja poput srčanog udara, srčanog zatajenja i koronarne bolesti srca niži u odnosu na bolesnike na dijalizi, on je i dalje značajno povišen u odnosu na opću populaciju.

Međutim, rizik smrtnog ishoda zbog kardiovaskularne bolesti se nastavlja smanjivati kako prolazi vrijeme nakon transplantacije, usprkos istovremenom starenju i komorbiditetima, što je rezultat i redovitog medicinskog praćenja ove skupine bolesnika i nadziranja njihovih rizika.

Faktori rizika za razvoj i pogoršanje kardiovaskularne bolesti mogu se podijeliti u dvije skupine:  

1. opći – koji su prisutni neovisno o transplantaciji
2. specifični – koji pridonose povišenom riziku nakon transplantacije.

Prvu skupinu rizičnih faktora prisutnih i u općoj populaciji čine povišen kolesterol, povišen krvni tlak, uremija, pušenje, pretilost, a najugroženija podskupina su bolesnici sa šećernom bolesti. 

Ovi čimbenici mogu biti dodatno naglašeni uz imunosupresivnu terapiju koja je obavezna nakon zahvata transplantacije. Tako, na primjer, može doći do razvoja novonastale šećerne bolesti (NODAT), novonastale hipertenzije kao i pogoršanja ovih bolesti kod bolesnika koji su prije imali primjerenu kontrolu krvnog tlaka i glukoze u krvi.

Prekomjerna tjelesna težina, pretilost (indeks tjelesne mase BMI>30), pogotovo u kombinaciji s metaboličkim sindromom, pridonosi povećanom kardiovaskularnom riziku, a može biti posljedica smanjene tjelesne aktivnosti u ranoj fazi oporavka nakon zahvata transplantacije, kao i povećanom apetitu uz imunosupresivnu terapiju.

U drugu skupinu specifičnih faktora rizika ubrajamo vrijeme provedeno na hemodijalizi prije transplantacije, anemiju, povišene razine fosfora, progresivno slabljenje funkcije transplantiranog organa. 

Svi ovi rizici su povezani s ubrzanjem ateroskleroze, promjena na krvnim žilama koje dovode do njihovog suženja ili potpunog začepljenja – kardiovaskularne bolesti. 

Prije samog zahvata transplantacije provodi se detaljna analiza kardiovaskularnog statusa bolesnika kako bi se minimizirao rizik komplikacija u fazi ranog oporavka nakon operativnog zahvata.

Kako bi unaprijedili zdravstveno stanje bolesnika nakon transplantacije i spriječili neželjene ishode, pri kontrolama u ambulanti redovito se prate laboratorijski parametri, ambulantne razine krvnog tlaka, provode se savjetovanja o promjeni životnih navika, prehrani i tjelesnoj aktivnosti uz multidisciplinarni pristup medicinskih specijalnosti.

U svrhu ranog otkrivanja kardiovaskularnih bolesti, provode se i usmjereni preventivni pregledi svake godine nakon transplantacije koji uključuju dominantno kardiološku i endokrinološku obradu svakog bolesnika uz, prema potrebi, individualizirano savjetovanje nutricionista, pomoć pri odvikavanju od nikotinizma, poticanje redovite fizičke aktivnosti.   

Sve ove mjere, kao i redovite analize rezultata programa transplantacije bubrega, dovode do ažuriranih protokola liječenja koji poboljšavaju kardiovaskularne ishode i zdravlje bolesnika.