Poslijeoperacijska kila ili hernija nastaje kada dođe do prolaska trbušnog sadržaja kroz ožiljno tkivo na mjestu kirurške rane od ranije operacije. Poslijeoperacijske kile relativno su česta komplikacija abdominalnih operacija i nastaju kad postoje smetnje u procesu cijeljenja i dođe do slabljenja mišićnih slojeva trbušne stijenke. Nakon većih operacijskih zahvata u trbuhu, u kakve se svakako ubrajaju i transplantacije, kile se javljaju i kod 20 % bolesnika.
Neke čimbenike koji pogoduju nastanku poslijeoperacijske kile nakon transplantacije, bolesnici, nažalost, ne mogu kontrolirati. Prvo, kirurški rezovi potrebni za transplantaciju abdominalnih organa (jetra, bubrezi, gušterača) su dosta veliki i zbog toga rizični za nastanak kile. Drugo, eventualni razvoj poslijeoperacijske infekcije kirurške rane također olakšava nastanak kile. Konačno, kortikosteroidi i imunosupresivna terapija koju svi bolesnici nakon transplantacije organa moraju uzimati, oslabljuje mehanizme cijeljenja rane i tako bolesnike čini osjetljivijima za nastanak kile.
Međutim, postoje i čimbenici na koje bolesnik može sam utjecati. Primjerice, vrlo je bitna kontrola tjelesne težine i izbjegavanje debljanja. Bolesnici su, nakon transplantacije organa, a zbog djelovanja imunosupresivnih lijekova, skloni razvoju poslijetransplantacijskog dijabetesa i dobivanju prekomjerne tjelesne težine. Osim što je to nepovoljno zbog čitavog niza negativnih zdravstvenih učinaka debljine, prekomjerna tjelesna težina izrazito povećava opasnost od nastanka kile nakon operacija u trbuhu. Sljedeće, vrlo je važno izbjegavati sve što uzrokuje porast tlaka u trbušnoj šupljini – dobra regulacija stolice dijetom i laksativima spriječit će napinjanje kod defekacije, kontrola bolesti prostate spriječit će napinjanje kod mokrenja, odgovarajući tretman alergija i nepušenje spriječit će napinjanje kod kašlja ili kihanja (pušenje k tome osim drugih loših učinaka izravno slabi prokrvljenost u rani i tako usporava cijeljenje). Kvalitetna i uravnotežena prehrana omogućava dobru opskrbu tkiva koja cijele svim nutrijentima potrebnima za brzo i kvalitetno zarastanje rana. Bolesnici se nakon transplantacije ne smiju iscrpljivati i izlagati pretjeranim tjelesnim naporima, a kod tjelesnih aktivnosti trebaju izbjegavati sve ono što uzrokuje pritisak na područje kirurškog reza. U takve se aktivnosti svakako ubraja i dizanje tereta ili intenzivnije seksualne aktivnosti sve dok rana u potpunosti ne zacijeli.
Bolesnicima se, nakon većih kirurških zahvata u području trbušne šupljine, u prvim mjesecima nakon operacije preporučuje nošenje trbušnog pojasa koji služi kao potpora trbušnom zidu koji treba zacijeliti i tako sprječava nastanak kile. Nošenje pojasa posebno je bitno u trenucima kad se povećeva tlak u trbušnoj šupljini (sjedanje, ustajanje, kašalj, tjelesne aktivnosti i slično).
Konačno, premda bolesnik ne može u potpunosti spriječiti nastanak kile nakon transplantacije trbušnih organa, ipak može dosta učiniti da smanji rizik od njezinog nastanka i tako izbjegne sve one komplikacije koje kila može izazvati, a ujedno i potrebu za dodatnim operacijskim zahvatom nakon uspješne transplantacije.
prim. dr. sc. Danko Mikulić, dr. med.
Specijalist kirurg
Voditelj Odjela za hepatobilijarnu kirurgiju
KB Merkur