Unatoč značajnom poboljšanju kvalitete života i funkcionalnog statusa, znatan dio bolesnika s transplantiranom jetrom nije u mogućnosti ponovno se zaposliti. U istraživanjima objavljenim nakon 2000. godine, prosječna stopa zaposlenosti nakon transplantacije jetre bila je oko 37 %. U usporedbi s općom populacijom i populacijom s transplantiranim bubregom, stopa zaposlenosti nakon transplantacije jetre značajno je niža. Najznačajniji indikatori zapošljavanja nakon transplantacije jetre uključuju zaposlenost prije transplantacije, muški spol, mlađu životnu dob, zdravstveni, odnosno funkcionalni status, subjektivni stav bolesnika vezano uz radnu sposobnost, kao i višu razinu obrazovanja. Potencijalna ograničenja vezana uz posao uključuju medicinske i kirurške komplikacije, kao što su, između ostalog, rizik od hipoglikemije kod posttransplantacijskog dijabetesa te sklonost infekcijama zbog imunosupresivne terapije. Rizična zanimanja uključuju rad sa životinjama, posebice tijekom intenzivne imunosupresivne terapije, poslove u zdravstvenom sustavu, građevini, rad na otvorenom, odnosno teže fizičke poslove. Većina poslova može se učiniti sigurnijima jednostavnim mjerama koje uključuju cijepljenje, nošenje maski te preraspodjelu na druge poslove tijekom intenzivne imunosupresije. Fizički umor koji se javlja kod velikog broja bolesnika s transplantiranom jetrom može potaknuti začarani krug, vodeći do neaktivnosti i time snižavanja tjelesne kondicije, što dodatno pridonosi povećavanju umora. Rijetko prolazi sam od sebe i nije utvrđena jasna povezanost s komplikacijama nakon transplantacije ili imunosupresijom. Osim umora, do 40 % bolesnika s transplantiranom jetrom ima simptome depresije. Istraživanja su pokazala manje simptome depresije kod bolesnika koji su bili zaposleni nakon transplantacije.
U konačnici, za povratak na posao najvažnije je zdravstveno stanje bolesnika. Nakon uspješnog postoperativnog oporavka i rehabilitacije, uz redovite kontrole i uzimanje terapije, za povratak na posao važno je zvanje i zanimanje bolesnika, radno mjesto, fizička i psihička zahtjevnost posla kao i eventualna izloženost opasnosti od infekcije te, posebice, motiviranost bolesnika. Razina obrazovanja kao i odgovarajuće zvanje i zanimanje, odnosno radno mjesto primjereno „novom normalnom,“ povećavaju mogućnost zapošljavanja. U tom smislu Centar za profesionalnu rehabilitaciju obavlja i provodi velik spektar djelatnosti u svrhu profesionalne rehabilitacije i poboljšanja kvalitete života osoba sa invaliditetom. Bolesnici s transplantiranom jetrom mogu ostvariti status osobe s invaliditetom. U postupku vještačenja može se utvrditi tjelesno oštećenje i oštećenje funkcionalnih sposobnosti. Zahtjev za utvrđivanje postotka tjelesnog oštećenja predaje se osobno u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Isto tako, poslodavac koji zapošljava osobu s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, te osoba s invaliditetom koja se samozapošljava, može ostvariti određene poticaje, što je detaljno objašnjeno u Pravilniku o poticajima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Prema dosadašnjim pokazateljima, osim zdravstvenog stanja bolesnika, za uključivanje u svijet rada nakon transplantacije jetre, izuzetno je važna osobna motivacija bolesnika i stupanj obrazovanja, kao i spremnost na dodatnu edukaciju. Viša razina obrazovanja pruža veću fleksibilnost i više prilika za posao, uz manje fizičkog rada, što značajno utječe na mogućnost zapošljavanja. Stoga je potrebno raditi na podizanju razine obrazovanja u razdoblju prije kao i nakon transplantacije, kad kod je to moguće.
Dr. sc. Željka Martinović, dr.med.
Samostalni sektor za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike