Suprotno uobičajenoj percepciji, bolesnici se nakon transplantacije mogu baviti raznim sportovima i tjelesnim aktivnostima, a poneki sudjeluju i na sportskim igrama transplantiranih gdje se susreću sudionici različitih dobnih skupina i stupnjeva tjelesne pripremljenosti. Tjelesna aktivnost ima brojne pozitivne učinke na zdravlje – povećava izdržljivost, jača srce i krvožilni sustav, poboljšava cirkulaciju, snižava krvni tlak, povećava snagu i gibljivost lokomotornog sustava, sprječava debljanje i smanjuje nakupljanje masnog tkiva, a tu su i učinci na psihu i živčani sustav – smanjuje stres i napetost, osigurava dobar san i pogoduje općem boljem osjećanju bolesnika. Osim toga, aerobne tjelesne aktivnosti smanjuju rizik od dijabetesa, povišenih masnoća u krvi, raka i bolesti srca, a sve su to stanja koja su povezana s dugoročnim nuspojavama transplantacije i imunosupresivnog liječenja.

Tjelesna aktivnost nakon transplantacije kreće već u bolnici fizioterapijom s kojom se počinje vrlo rano poslije operacije. Naravno da će daljnji tijek povećanja intenziteta i trajanja aktivnosti ovisiti o tipu transplantacije, brzini oporavka i eventualnim komplikacijama transplantacije.  Prvih 4 – 6 tjedana nakon transplantacije treba izbjegavati podizanje bilo kakvog tereta težeg od kile ili dvije, a dva do tri mjeseca od transplantacije također je potreban oprez s većim teretima zbog opasnosti od nastanka poslijeoperacijske kile. Zato su šetnja, lagano trčanje, plivanje ili vožnja biciklom dopušteni već nekoliko tjedana nakon transplantacije, naravno ako oporavak protječe bez komplikacija.

Za bolesnike nakon transplantacije organa prihvatljiva je većina sportova i tjelesnih aktivnosti, u skladu s njihovom tjelesnom pripremljenošću i općim zdravstvenim stanjem. Jedine aktivnosti koje je bolje izbjegavati su one gdje postoji rizik od izravnih udaraca kao što su borilački sportovi te kontaktni sportovi poput hokeja ili ragbija.

Prije početka bavljenja intenzivnijim tjelesnim aktivnostima svakako je potrebno detalje oko vrste i intenziteta aktivnosti raspraviti s liječnikom. Načelno, počinje se manjim intenzitetom i kraćim trajanjem treninga koji se postupno povećavaju. Preporučljivo je 20 – 45 minuta svakodnevne tjelesne aktivnosti, a kod vježbi snage i većih mišićnih napora, poželjan je i dan odmora između treninga kako bi se mišići oporavili. Lakše aerobne aktivnosti poput šetnje mogu trajati i dulje. Svaki trening započinje se zagrijavanjem i razgibavanjem kako bi se lokomotorni i kardiovaskularni sustav pripremili za vježbu.

U slučaju pojave bilo kakvih bolova, posebno u prsima, zaduhe, vrtoglavice, nesvjestice i slično, potrebno je prestati s vježbom i potražiti pomoć liječnika. U slučaju umora, povišene temperature, bolova u zglobovima ili mišićima, također je potrebno napraviti odgovarajuću stanku i pričekati s nastavkom treninga dok tegobe ne nestanu.

Možemo zaključiti da tjelesna aktivnost ima pozitivne učinke na različite aspekte tjelesnog i mentalnog zdravlja i kvalitete života transplantiranih bolesnika i da predstavlja ključan korak u čuvanju zdravlja, a tako i funkcije transplantiranog organa.

prim. dr. sc. Danko Mikulić, dr. med.
Specijalist kirurg
Voditelj Odjela za hepatobilijarnu kirurgiju
KB Merkur