Pandemija SARS-CoV2 virusom značajno je utjecala na život bolesnika s transplantiranim bubregom. U našim razgovorima s bolesnicima u transplantacijskoj ambulanti preko noći su se pojavile nove teme. Sve su bile vezane uz novi SARS-CoV2 virus.
U početku su se pitanja odnosila na stvarno postojanja virusa i razmjere opasnosti u slučaju zaraze. U svakom razgovoru i savjetovanju bolesnika od početka pandemije prioritet nam je bio, i još uvijek jest, naglasiti važnost sprječavanja infekcije virusom. Na početku pandemije jedino sredstvo koje smo imali u borbi protiv zaraze bila je fizička distanca, provjetravanje prostorija, higijena i nošenje zaštitnih maski.
Odobravanjem upotrebe prvog cjepiva protiv SARS-CoV2 virusa u prosincu 2020.g u jeku „drugog“ pandemijskog vala, u kojem smo bilježili najviše oboljelih transplantiranih bolesnika u danu, pojavila se nada da bi pandemija mogla imati svoj kraj. Mehanizam djelovanja ovog cjepiva je bio nov i inovativan, a pokazalo se najdjelotvornijim od svih ranijih cjepiva protiv zaraznih bolesti. Trenutačno dostupna mRNA cjepiva u općoj populaciji štite 95 % od teškog oblika bolesti, čime se smanjuje rizik hospitalizacije i smrti od SARS-CoV2. Učinkovitost cjepiva očitovala se ovog ljeta i u Hrvatskoj gdje je u kolovozu 78 % hospitaliziranih bolesnika zbog SARS-CoV2 bilo necijepljeno.
Bolesnicima s transplantiranim bubregom preporučujemo, sukladno aktualnim preporukama, cijepljenje protiv SARS-CoV2 virusa po mogućnosti mRNA cjepivom.
Posljednja istraživanja u Njemačkoj i Velikoj Britaniji pokazala su slabiju učinkovitost cjepiva u bolesnika na imunosupresivnoj terapiji. Tako je svega 20 do 42 % bolesnika s transplantiranim bubregom razvilo protutijela na SARS-CoV2.[1] Stoga se aktualno razmatra cijepljenje i 3. dozom cjepiva.
No neminovno ostaje pitanje: kako možemo zaštiti naše bolesnike i kako se oni sami mogu zaštiti s obzirom na ovakve rezultate?
Odgovor na ovo pitanje je cijepljenjem i odgovornim ponašanjem (pridržavanjem mjera s početka pandemije: fizička distanca, izbjegavanje gužve, higijena i nošenje zaštitnih maski…).
A do kada?
Do onog trenutka kada će se postići dovoljna procijepljenost opće populacije koja će „štiti“ populaciju bolesnika koji nisu razvili protutijela.
Zato još jednom ističemo važnost cijepljenja bolesnika s transplantiranim bubregom, ali i njihovih bližnjih i opće populacija koja će ih onda štiti svojim imunitetom.
[1] Stumpf J, Siepmann T, Lindner T, Karger C, Schwöbel J, Anders L, Faulhaber-Walter R, Schewe J, Martin H, Schirutschke H, Barnett K, Hüther J, Müller P, Langer T, Pluntke T, Anding-Rost K, Meistring F, Stehr T, Pietzonka A, Escher K, Cerny S, Rothe H, Pistrosch F, Seidel H, Paliege A, Beige J, Bast I, Steglich A, Gembardt F, Kessel F, Kröger H, Arndt P, Sradnick J, Frank K, Klimova A, Mauer R, Grählert X, Anft M, Blazquez-Navarro A, Westhoff TH, Stervbo U, Tonn T, Babel N, Hugo C. Humoral and cellular immunity to SARS-CoV-2 vaccination in renal transplant versus dialysis patients: A prospective, multicenter observational study using mRNA-1273 or BNT162b2 mRNA vaccine. Lancet Reg Health Eur. 2021 Oct;9:100178. doi: 10.1016/j.lanepe.2021.100178. Epub 2021 Jul 23. PMID: 34318288; PMCID: PMC8299287.
dr. sc. Vesna Furić Čunko, dr. med.,
Specijalist internist – nefrolog
KBC Zagreb