Zakonodavstvo

HRVATSKA

U Hrvatskoj se svaka preminula osoba po Zakonu pretpostavljenog pristanka smatra mogućim donorom organa ako tijekom života nije izričito iskazala protivan stav. Iako Zakon ne propisuje obvezatno traženje pristanka od strane obitelji, u praksi se ipak poštuje želja obitelji preminule osobe. Upravo je zbog toga bitno upoznati vaše najbliže s vašim željama i stavom o doniranju organa. Sve dodatne informacije možete pronaći OVDJE.

SRBIJA

Sukladno novom zakonu iz srpnja 2018. svaki građanin Srbije potencijalni je donor organa. Organi preminulog mogu se donirati ako se osoba usmeno ili pismeno izričito nije usprotivila doniranju organa tijekom života. No ipak ostaje pravo obitelji da se usprotivi doniranju organa te se u tom slučaju neće nastaviti s transplantacijom. Sve dodatne informacije možete pronaći OVDJE.

SLOVENIJA

Svi građani Republike Slovenije imaju pravo donijeti odluku o doniranju organa i tkiva poslije svoje smrti. Građani mogu svoju odluku formalno potvrditi tako da se upišu u nacionalni registar donora organa . Ipak, kao i u Hrvatskoj i Srbiji, članovi obitelji preminule osobe mogu se usprotiviti doniranju organa. Odluka pojedinca da donira svoje organe i tkiva poslije smrti pohranjena je u slovenskom sustavu zdravstvenog osiguranja, a pojedinca se može identificirati kroz posebno zaštićenu bazu podataka Slovenija Transplanta u Zavodu za zdravstveno osiguranje na temelju ispunjene izjave o pristupanju. Podacima o umrlim (kadaveričnim) donorima mogu pristupiti jedino certificirani transplantacijski koordinatori putem namjenskog računalnog programa i korištenjem određenih pristupnih kartica. Građani svoje podatke mogu provjeriti putem Slovenija Transplanta. Više informacija možete pronaći OVDJE.

PRISTANAK OBITELJI

Hrvatska, Slovenija i Srbija su zemlje u kojima se traži pristanak obitelji na doniranje organa. To može biti vrlo stresno za obitelj, ako nisu upoznati sa željom svog preminulog člana obitelji. Stoga je važno jasno iskazati svoj stav tijekom života kako bi se izbjegao dodatan emocionalni stres za obitelj, a za koji se i pokazalo da je glavni razlog zašto obitelj ne pristane na doniranje organa. Mnoge zemlje s OPT-OUT pravilom i dalje poštuju i uvažavaju želju obitelji, a koja ima pravo usprotiviti se doniranju organa, bez obzira na to je li preminuli član obitelji upisan u registar donora ili je na drugi način izrazio želju da donira svoje organe.

POLITIČKE AKTIVNOSTI U EUROPSKOJ UNIJI

U Europskoj uniji države članice imaju pravo na zakonsko uređivanje te regulaciju doniranja organa i transplantacijske medicine. U skladu s tim potrebno je istaknuti da se zakonodavstvo vezano za doniranje organa i transplantaciju razlikuje od države do države, a često ovisi o kulturnim vrijednostima te zakonskim, administrativnim i organizacijskim posebnostima svake zemlje.

EU kontinuirano radi na povećanju učinkovitosti i dostupnosti transplantacijskih sustava. Cilj političkih aktivnosti koje se poduzimaju na razini Europske unije je osigurati kvalitetu i sigurnost ljudskih organa, štititi dobrobit donora i primatelja organa te poboljšati suradnju između država članica, na području transplantacijske medicine.

EUROTRANSPLANT – POSREDNIK IZMEĐU DONORA I PRIMATELJA ORGANA

Eurotransplant je međunarodna neprofitna organizacija koja ima ključnu ulogu u razmjeni organa.

Organizaciju čine osam zemalja članica – Austrija, Hrvatska, Njemačka, Mađarska, Luksemburg, Nizozemska, Slovenija i Belgija. Sustav Eurotransplanta koristi računalni sustav uz pomoć kojeg se generira lista međusobno kompatibilnih donora i primatelja organa. Na taj način omogućeno je pravovremeno, nepristrano i uspješno provođenje postupka transplantacije organa.

PRIMATELJI ORGANA

Primatelji organa

Svi primatelji, tj. potencijalni kandidati za transplantaciju organa upisani su na nacionalne liste čekanja, koje su dio Eurotransplanta, međunarodne organizacije za raspodjelu organa. Eurotransplant pruža usluge transplantacijskim centrima, laboratorijima i donorskim bolnicama koje međusobno surađuju u 8 zemalja. U zemljama koje nisu uključene u Eurotransplant, pojedini nacionalni transplantacijski centri samostalno sklapaju dogovore s bolnicama u drugim zemljama u čije se liste čekanja uključuju.

Članice Eurotransplanta trenutno su Belgija, Njemačka, Luksemburg, Nizozemska, Mađarska, Austrija, Slovenija i Hrvatska. U tim zemljama živi gotovo 137 milijuna stanovnika. Prednosti Eurotransplanta su dvojake: postoji samo jedan donorski identifikacijski sustav i samo jedna lista čekanja. Osim toga, liječnici i znanstvenici unutar Eurotransplanta udružuju snage i izrađuju propise za raspodjelu donorskih organa koje su utemeljene na znanstvenim dokazima i medicinskoj stručnosti.

Raspodjela organa

Raspodjela organa odgovarajućem primatelju s nacionalne liste čekanja obavlja se u uredu Eurotransplanta (u Leidenu), koristeći sofisticiranog računalni sustav (ENIS) kojim se podaci donora uspoređuju s podacima mogućih primatelja.

Pri raspodjeli, tj. alokaciji organa, sustav uzima u obzir nekoliko općeprihvaćenih kriterija: očekivani rezultat nakon transplantacije, razina medicinske hitnosti, vrijeme provedeno na listi čekanja, stanje organa u zemlji (broj dostupnih organa) te dodatni kriterij ovisi o vrsti organa (npr. stupanj podudarnosti tkiva između donora i primatelja organa kod donacije bubrega).

Lista podudarnosti izrađuje se sukladno utvrđenim kriterijima i stupnju podudarnosti, kako bi se odabrao odgovarajući primatelj organa za svaki raspoloživi organ. Na Eurotransplantovoj aktivnoj listi čekanja nalazi se oko približno 14.000 pacijenata.  Veličina grupe pacijenata omogućava da se gotovo za svaki donorski organ pronađe odgovarajući primatelj. Zahvaljujući veličini grupe omogućena je i gotovo „savršena kompatibilnost“. Eurotransplant pri raspodjeli organa vodi računa o raznim podacima pacijenta kao što su krvna grupa i vrsta tkiva, kako kod donora tako i kod primatelja.

Na temelju liste raspoloživih organa upućuje se ponuda onom transplantacijskom centru čiji se pacijent nalazi prvi na listi odabira. Važno je istaknuti da su osobni podaci donora i primatelja šifrirani, tj. anonimni.

Lista čekanja

Sigurnosti radi, istovremeno se ponuda šalje i transplantacijskom centru pacijenta koji je drugi na listi čekanja, kako u slučaju neprihvaćanja organa za prvog pacijenta organ ne bi propao. Nakon što transplantacijski centar potvrdi prihvaćanje organa, organizira se transport organa. Na temelju odabira primatelja organa putem računalnog sustava, sprječavaju se manipulacije i zloupotreba doniranih organa.