Mario P.* ima 40 g., bavi se grafičkim dizajnom, ima djevojku, putuje, rekreativno se bavi nogometom. No nije uvijek bilo tako.
Mario je kao dijete dobio šećernu bolest tipa 1. Od kada zna za sebe živio je sa inzulinom: Svaki obrok – ubod u prst i mjerenje vrijednosti šećera u krvi, zatim mali ubod za primjenu inzulina i tako svaki dan. Život sa inzulinom je bila njegova stvarnost. Povremeno je imao niske vrijednosti šećera, povremeno čak i gubitke svijesti. Kako je odrastao dolazili su bolji uređaji za mjerenje šećera u krvi, za primjenu inzulina, život sa bolesti je postajao lakši i jednostavniji.
Nažalost, godine trajanja šećerne bolesti dovele su do oštećenja bubrega, Mario se u dobi od 34 g. susreo sa novim zdravstvenim problemom, zatajenjem bubrega.
Prestao je mokriti. Započeo je sa nadomještanjem bubrežne funkcije dijalizom. Njegov život je postao vezan za bolnicu 3 puta tjedno. Dolazio je na pročišćavanje krvi putem aparata za dijalizu, uz stroga ograničenja za unos tekućine. Tada mu je preporučena transplantacija bubrega. Zbog značajno kraćeg vremena čekanja, razmišljalo se i o živom darivatelju i o transplantaciji samo bubrega. Mario nije imao darivatelja u obitelji te se odlučio za transplantaciju od umrlog darivatelja. Kako je bolovao od šećerne bolesti tipa 1, preporučena mu je simultana transplantacija bubrega i gušterače. Tako bi, umjesto primjene inzulina i inzulinske pumpe, nova gušterača proizvodila inzulin i samim tim izliječila šećernu bolest tipa 1. funkcionalna gušterača bi dodatno zaštitila i novi bubreg.
Započeta je priprema za transplantaciju i opsežna obrada, te je dodatno kod Maria utvrđena i bolest srca zbog čega mu je ugrađen koronarni stent. Kada su nalazi medicinskih pretraga bili zadovoljavajući, upisan je na listu čekanja Eurotransplanta te je nakon 2 g. dijalize pozvan na transplantaciju.
Operativni zahvat je bio zahtjevan, no iskusni tim liječnika uspješno je pripremio i operirao bolesnika.
Put kojim je prošao Mario nije bio lagan. U ranom post – transplantacijskom tijeku pacijent je u više navrata liječen od infekcija mokraćnog sustava, a dodatno je liječen i zbog blage epizode odbacivanja. Mario kaže da se povremeno osjećao umoran i slab, ali nakon par mjeseci od transplantacije, stvari su se polako normalizirale. Postupno je bio u sve boljoj kondiciji i prvi puta nakon 34 g. mogao je normalno jesti, bez uboda inzulina, normalno se kretati bez straha od hipoglikemija i normalno uzimati tekućinu.
Mario čuva dragocjeni dar koji je dobio: redovito ide u naš transplantacijski centar, razgovara i savjetuje se sa svojim liječnicima i medicinskim sestrama i uzima svakodnevno svu propisanu terapiju protiv odbacivanja organa.
Kada je posljednji bio na kontroli, pohvalio nam se – Uskoro će postati otac!
Mario danas živi dobar život.
* Mario P. je izmišljena osoba čija je priča skup različitih stvarnih priča iz transplantacijske ambulante dr. sc. Bojane Maksimović, dr. med.
Dr. sc. Bojana Maksimović, dr. med.
Specijalist nefrolog
Zavod za nefrologiju
KB Merkur
TX_2020_0066_AB
