Na šta trebamo obratiti pažnju pri potencijalnom darivatelju jetre?

Organi za transplantaciju jetre mogu se primiti od umrle (tzv. kadaverični) ili žive osobe (tzv. živući donor). U transplantacijama od kadaveričnih donora najčešće se  transplantira cijela, a tek iznimno dio jetre (tzv. split transplantacija). U transplantacijama sa živog donora, primatelj uvijek dobiva samo dio jetre. Njegov volumen, a time i režnjevi jetre koji se uzimaju za darivanje, ovise o veličini primatelja i darivatelja i procjenjenom potrebnom volumenu jetre za očuvanje njene normalne funkcije. Transplantacije dijela jetre smatraju se zahtjevnijim transplantacijama.

Preduvjet za normalnu funkciju darovanog organa je da je organ prije transplantacije zdrav, a njegovo tkivo očuvano tijekom same procedure. Nekontrolirano darivanje organa nosilo bi rizik prijenosa bolesnog organa, ali i drugih bolesti. Zato se prije svake odluke o prihvaćanju organa prvo procjenjuje zdravstveno stanje darivatelja, poglavito s osvrtom na bolesti organa koji se planiraju donirati, ali i rizika prijenosa krvlju i tkivima prenosivih infekcija i malignih bolesti. Svi potencijalni živi i preminuli darivatelji prolaze rigoroznu obradu u eksplantacijskim bolnicama koja uključuje uzimanje podataka o eventualnim ranijim bolestima i nezdravim životnim navikama, klinički pregled potencijalnog darivatelja, mikrobiološke te mnoštvo laboratorijskih i slikovnih pretraga (npr. UZV, MSCT,…). U slučaju potrebe učini se i biopsija jetre.

Podaci o učinjenoj obradi i zdravstvenom stanju potencijalnog darivatelja upisuju se u dokument koji se naziva Donor Info. Kod dodjele organa (tzv. alokacije) taj dokument dostavlja se na uvid transplantacijskom timu. Nakon provjere podataka hepatolog poziva potencijalnog primatelja na transplantaciju. U to vrijeme odvija se postupak eksplantacije organa i provode dodatne provjere od strane kirurških timova. U nekim slučajevima moguće je da su u trenutku dodjele organa (tzv. alokacije) i pozivanja bolesnika na transplantaciju, još neka testiranja u tijeku ili su dodatno zatražena od transplantacijskog tima. Ipak, važno je naglasiti da se konačna odluka o prihvaćanju organa donosi tek onda kada su sva testiranja gotova, a cjelokupni tim završno potvrdi da kod darivatelja i primatelja ne postoje zapreke za transplantaciju jetre.

Idealni organ za transplantaciju je onaj od mlađeg darivatelja (dobi < 65 godina), bez značajnijih bolesti, potpuno uredne jetrene funkcije (urednih vrijednosti jetrenih enzima, bilirubina, protrombinskog vremena, albumina, razine natrija,…), urednog izgleda jetre na slikovnim metodama, eksplantaciji i biopsiji jetre. 

U nekim slučajevima provode se transplantacije organa koji ne zadovoljavaju sve ranije navedene kriterije, radi hitnosti stanja bolesnika i nedostatka tzv. idealnih organa. Takve organe nazivamo marginalnima. Ukoliko je u transplantaciji prisutno više nepovoljnih faktora, od strane primatelja ili kirurške procedure uz marginalni organ, transplantacija može biti povezana s više komplikacija. Zato se odluka o transplantaciji organa marginalne kvalitete donosi pojedinačno za svakog bolesnika. On mora biti upoznat s kvalitetom organa prije postupka i nakon razgovora s  transplantacijskim timom, kojim mu se objašnjavaju dobrobiti i rizici takve transplantacije, pružiti svoj pristanak za transplantaciju organa.

U transplantaciji jetre sa živog darivatelja, uzima se u obzir i etički aspekt transplantacije. Potencijalni darivatelj mora odluku o darivanju donijeti samostalno, bez prisile, a motiv i razlog za odluku mora biti samo i isključivo pomaganje drugome bez očekivanja neka vrsta nagrade od drugih osoba. Prije pristanka darivatelju se moraju prikazati rizici darivanja za njegovo buduće zdravstveno stanje ostatne jetre, ali i rizici kirurške procedure.