Kada i kome se odlučujemo za transplantaciju jetre?

Jetra je organ bez kojeg život nije moguć. U osnovi svaka bolest, akutna ili kronična, koja dovodi do nepopravljivog zatajenja jetre i procjene visokog rizika smrti bolesnika, indikacija je za transplantaciju jetre. Zatajenje može nastupiti naglo, akutno ili postupno u kroničnim bolestima.

U akutnom zatajenju jetre radi se iznimno rijetkim stanjima. Bolesnik ranije nije bolovao od bolesti jetre, a funkcija jetre zataji kroz par tjedana. Najčešće su uzrokovana nepredvidivim reakcijama jetre na lijekove, izloženosti okolišnim toksinima ili drugim rijetkim bolestima. Kod postupnog zatajenja jetre, radi o kroničnim bolestima s razvojem ciroze i njenih komplikacija, uključivo tumor jetre.

Bolesnici mogu iskusiti razne znake bolesti i svakako trebaju kontaktirati svog liječnika. Najčešće se pojavljuju žutilo kože i bjeloočnica, promjene stanja svijesti, pojava vode u trbuhu i nogama, teže disanje, stvaranje modrica, unutarnja krvarenja,… Navedeno prate promjene u laboratorijskim i slikovnim pretragama. Tijekom obrade liječnik će procijeniti stanje bolesti, započeti obradu, liječenje i konzultirati transplantacijski tim. U slučaju akutnih stanja, s teškom kliničkom slikom bolesti, transplantacijski tim mora donijeti brzu odluku da li je potrebna i koliko je hitna transplantacija. Ta odluka često nije jednostavna i zahtijeva puno iskustva. Donosi se na temelju kliničkog stanja bolesnika i procjene vjerojatnosti da će bolesnik oporaviti. Kao pomoć liječnicima u odlukama razvijeni su mnogi bodovni sustavi. U većini akutnih slučajeva transplantacija možda i neće biti potrebna, ukoliko se bolest počne pravovremeno liječiti, a jetrena funkcija oporavljati. Ipak, u slučaju izostanka oporavka jetre i mogućeg brzog razvoja pogoršanja bitno je da je bolesnik cijelo vrijeme u skrbi i transplantacijskog tima kako bi mogao pravovremeno reagirati.

U bolesnika s cirozom jetre, radi se o kroničnoj bolesti. Uz prvu pojavu komplikacija bolesti i znake zatajenja jetrene funkcije, savjetuje se svakog bolesnika razmotriti i za transplantacijsko liječenje. Pokazalo se da bolest u takvim situacijama često počinje sve brže napredovati, uz sve ozbiljnije komplikacije, koje postupno mogu ugroziti život bolesnika. U ovakvim situacijama obrada u transplantacijskoj ustanovi i završna odluka nisu toliko hitni, ipak preporuča se provesti sve pretrage u najkraćem mogućem roku. Tijekom obrade bolesnik će proći mnoštvo pretraga u kojem će se procijeniti njegovo kompletno zdravstveno stanje i težina jetrene bolesti. Na kraju će transplantacijski tim (hepatolog, kirurg, anesteziolog) razmotriti sve pristigle rezultate pretraga i donijeti odluku.

O svojoj odluci tim će razgovarati s bolesnikom i njegovim bližnjima. U tom razgovoru bolesniku se prikazuje stanje njegove bolesti, razlozi za odluku o transplantacijskom liječenju, dobrobiti i rizici procedure, pojasni postupak prijave na listu i sam operativni zahvat, koliko dugo može čekati organ, kako će se bolesnik nastaviti liječiti, što je imunosupresija, što on sam može učiniti sa svoje zdravlje prije i nakon transplantacije. To su iznimno stresne situacije za bolesnika i obitelj u kojima se suočavaju s mnogim pitanjima i izazovima. Potrebno je organizirati svoj privatni i poslovni život u novoj situaciju, česta liječenja i kontrole u sredinama izvan svog mjesta stanovanja, osigurati trajnu dostupnost lijekova,… Koliko god se pitanja otvori i odgovori nakon svakog razgovora otvaraju se i neka nova. Zato su za uspjeh liječenja iznimno važni podrška i otvorena komunikacija bolesnika, obitelji, svih medicinskih djelatnika i okoline.