FAQ (Često postavljana pitanja i odgovori)

Tko može postati donor?

Svaka osoba može izraziti želju da postane donor, čak i osobe koje još nisu navršile osamnaest godina, ali pod određenim uvjetima, kao što uključuje doniranje srodnicima. U Hrvatskoj, svaka osoba je potencijalni donor ako se za života nije tome izričito usmeno ili pismeno protivila. Za donošenje odluke o prikladnosti organa za transplantaciju odlučuje tim liječnika na temelju podatka o trenutku smrti pojedinca.

Postoji li dobna granica za doniranje organa?

U suštini, ne postoji dobna granica za doniranje organa, međutim ako se radi o maloljetnoj osobi, potrebna je suglasnost roditelja ili skrbnika kako bi maloljetnik postao donor. S medicinskog stajališta postoji niz ograničenja i preporuka vezanih uz dob donora. Primjerice, transplantacija srca je najuspješnija ako je organ darovala osoba mlađa od 60 godina, ali u obzir se uzima i povijest bolesti te zdravstveno stanje donora. Ako je donor u dobrom fizičkom stanju, njegovi ili njezini organi mogu biti donirani čak i ako se radi o osobi koja pripada starijoj dobnoj skupini. Osobe u dobi od 70 i 80 godina uspješno su donirale organe poput jetre i bubrega i spasile živote drugima.

Koji organi se mogu donirati?

Doniranje organa može spasiti i unaprijediti kvalitetu mnogih ljudskih života. Primjerice, jedan donor može spasiti i do 8 života. Još je impresivnija činjenica da jedna šarenica ili tkivo donora može unaprijediti kvalitetu života više od 50 osoba.  Donirati se mogu sljedeći organi: bubrezi, pluća, srce, jetra, gušterača i tanko crijevo. Tkiva koja mogu biti donirana u svrhu transplantacije su: rožnica, bjeloočnica, srčani zalisci i krvne žile, koštano tkivo, uključujući tetive i hrskavice.

Ako pojedinac želi donirati tijekom života, postoji mogućnost donacije krvi. Potreba za darivateljima krvi uvijek postoji. Muškarci mogu darovati krv svaka tri, a žene svaka četiri mjeseca. Koštana srž, dio jetre, plućno krilo i jedan bubreg također mogu biti donirani tijekom života. U ovom slučaju doniranja, donori su najčešće članovi obitelji, ali postoje i slučajevi altruističnog doniranja nepoznatom primatelju.

Koji su glavni kriteriji za raspodjelu organa?

Prije podvrgavanja postupku transplantacije organa, u obzir se uzima više faktora:

  • podudarnost tkiva donora i primatelja organa
  • razina bolesti primatelja organa
  • primateljeva dob
  • vrijeme provedeno na listi čekanja
  • zemljopisna udaljenost.
Postoji li mogućnost postavljanja pogrešne dijagnoze moždane smrti?

Ne. Moždanu smrt proglašava poseban medicinski odbor kojeg čine tri liječnika. Oni pregledavaju tijelo pacijenta kako bi izbjegli mogućnost postavljanja pogrešne dijagnoze. Ako liječnici posumnjaju da je nastupila moždana smrt, kreću u obavljanje dodatnih pregleda kojima se navedena dijagnoza konačno potvrđuje.

Koja je razlika između moždane smrti i kome?
Moždana smrt nastupa kao posljedica teških povreda mozga koje mogu uzrokovati moždano krvarenje ili ozbiljne povrede glave. Ova stanja zaustavljaju dotok krvi u mozak, bez koje mozak ne može normalno raditi. Krv mozak opskrbljuje kisikom i nutrijentima, a bez njih mozak prestaje raditi te nastupa moždana smrt. Za razliku od srca, kada nastupi smrt mozga, više ne postoji mogućnost povratka te osobe u život. Kada je pacijent u komi, njegov ili njezin mozak radi, no u drugačijem modalitetu aktivnosti od uobičajenog. Prema tome, oporavak pacijenta iz kome je moguć i ovisi stanju mozga, dok u primjeru moždane smrti oporavak nažalost nije moguć.
Kako izgleda postupak transplantacije organa od početka do kraja?
  1. Identifikacija pacijenta kod kojeg je potencijalno nastupila moždana smrt.
  2. Detaljan pregled tjelesnih funkcija pacijenta kroz niz medicinskih propisanih testova i dijagnostičkih metoda.
  3. Ako je moždana smrt potvrđena ili očekivana, provjerava se je li osoba registrirana kao potencijalni donor. Nakon toga, stupa se u kontakt s obitelji potencijalnog donora.
  4. Ako se obitelj ne protivi navedenom postupku, slijedi potpisivanje dokumenata radi osiguranja nesmetanog provođenja postupka transplantacije.
  5. Zdravstveni podaci o pacijentu pribavljaju se od obitelji te se tijelo donora detaljno pregledava s ciljem određivanja stanja njegovih organa i tkiva.
  6. Traži se odgovarajući donor za određenog primatelja organa u bazi primatelja organa.
  7. Slijedi transplantacija koja uključuje: uzimanje organa od donora, čuvanje organa u optimalnim uvjetima i njihov transport do transplantacijske bolnice u kojoj se nalazi primatelj organa spreman za početak kirurškog postupka

Reference:

https://www.hdm.hr/2003/ 06/11/mitovi-i-stvarnost-2/

http://www.americantransplantfoundation.org/about-transplant/facts-and-myths/ (pogledati 3)

https://www.betterhealth.vic.gov.au/health/conditionsandtreatments/brain-death

TX_2021_0067_AB