ETIČKI PRINCIPI I DONIRANJE ORGANA (ETIKA)

SPREČAVANJE TRGOVINE LJUDSKIM ORGANIMA

Mnogo je opravdanih strahova u javnosti vezanih za nezakonitu praksu trgovine ljudskim organima. Unatoč tome, navedeni strahovi ne bi trebali biti usmjereni protiv zakonite medicinske prakse transplantacije organa koja je znanstveno i institucionalno kontrolirana.

Odbor ministara Vijeća Europe 2014. godine usvojio je Konvenciju kojom je trgovina ljudskim organima zabranjena, što je obilježilo povijesnu prekretnicu u borbi protiv nezakonite trgovine organima. Uloženi napori i uspjesi organizacija poput Eurotransplanta zasigurno vode do transparentnije i pravednije raspodjele organa.

Trenutno najčešće postavljana etička pitanja na temu trgovine ljudskim organima povezana su s temom pravedne raspodjele organa pacijentima u potrebi, vezano uz problem nedostatnih resursa (organa i tkiva). Kako možemo postići pravednu raspodjelu organa, budući da je broj primatelja organa veći od broja donora organa? Organizacija Eurotransplant razvila je učinkovit i transparentan sustav raspodjele organa čiji je osnovni cilj spajanje primatelja organa s odgovarajućim donorom, kreirano pomoću složenog računalnog sustava. Kriteriji uzeti u obzir prilikom spajanja primatelja i donora su: hitnost, očekivani ishod, stanje organa u zemlji (broj dostupnih organa) te vrijeme čekanja na organ.

Trgovina ljudskim organima također predstavlja goruće etičko pitanje današnjice. Tajnik Vijeća Europe, Thorbjoern Jagland, nazvao je trgovinu organima jednim od “najprofitabilnijih biznisa na planetu Zemlji, koji stvara novčanu zaradu od 1,1 milijardi eura po godini dana.

Diljem svijeta trgovina organima zakonom je zabranjena aktivnost te su neke od visokorazvijenih zemalja razmatrale postupak legalizacije trgovine organima, u svrhu sprečavanja otuđivanja organa od osobe bez njegova ili njezina pristanka. Mnogo je više negativnih strana u legalizaciji trgovine organima, nego onih koji joj idu u prilog. Legalizacija trgovine organima značila bi više kontrole nad tim područjem, međutim argumenti protiv legalizacije ostaju mnogo jači. Siromašni, neobrazovani i samim time ranjivi slojevi društva, koji žive na marginalnim zemljopisnim područjima, bili bi izloženi postupku doniranja organa zbog preživljavanja, u zamjenu za novac. S druge strane, bogatiji ljudi koji posjeduju kupovnu moć, imali bi lakši pristup do traženih organa te bi time bila dovedena u pitanje sigurnost samih donora.